Univerzalno Izmirenje
I Beskrajna Muka
U Svjetlu Atributa Božjih

Atributi i karakter Božji

Naš Bog je divan Bog! A kada koristim riječ Bog, moram biti precizniji i reći - Bog Gospodina Isusa Krista i Bog Biblije, jer taj Bog je posve drukčiji u svim svojim atributima od bogova drugih religija.

Autor A. W. Tozer napisao je knjigu u kojoj opisuje različite Božje atribute uključujući: mudrost, beskonačnost, suverenost, svetost, sveznanje, vjernost, svemoć, ljubav, samo-postojanje, samodostatnost, pravednost, nepromjenjivost, milosrđe, vječnost, dobrota, milost, sveprisutnost. Spurgeon i drugi pisci navode različite Božje osobine s drukčijim nazivima i brojem, no oni se zapravo razlikuju samo u detaljima.

Bog je za nas divan Bog , jer ovi su atributi upravo ono što bi neko stvorenje, koje je sposobno misliti i osjećati, požljelo svome stvoritelju.

Vjerujem da su tri od ovih atributa istaknutiji od drugih. To su:

Možemo usporediti ova 3 osnovna atributa s 3 osnovne boje: crvena, plava i žuta. Sve druge boje mogu biti izvedene miješanjem ove tri u različitim omjerima, ali one su potpuno neovisne jedna o drugoj. Plava pomiješana sa žutom čini zelenu, a crvena pomiješana sa žutom čini narančastu, ali nikakva količina pomješane plave i žute boje neće nikada načiniti crvenu.

Božje milosrđe, njegova dobrota, vjernost i milost - sve su to izrazi njegove ljubavi. Njegovo sveznanje izražava njegovu mudrost i moć. Njegova beskonačnost i suverenost također su izrazi njegove moći. Njegova pravednost izraz je njegove mudrosti i njegove ljubavi.

Zašto treba vjerovati da je Bog svemoćan? Prvo, ta je riječ točan doslovni prijevod grčke riječi παντοκρατωρ (panto-krator) koja je u Novom zavjetu upotrijebljena osam puta u opisivanju Boga. Prvi dio ove riječi, pan, znači sve. Drugi dio, kratos,(kao u izrazima demokrat, birokrat itd.) znači sila, snaga, moć ili vlast. Bog ima apsolutno sve to. Prikaze i opise Božje moći vidimo također u stvaranju svemira u Postanku i nadalje u cijeloj Bibliji. U Isusu vidimo moć potrebnu da upravlja svakom situacijom s kojom se suočava, bilo to smrt, bolest, nedostatak hrane, nedostatak prijevoza ili bilo čega drugog.

Zašto treba vjerovati da je Bog sve-mudar? U cijelom Svetom pismu ponovno nalazimo mnoge potvrde Božje mudrosti. Vidimo njegovu mudrost očitovanu u svemu što je stvoreno. Mudrost opažamo u svakoj riječi koju je Isus izgovorio i u riječima mnogih njegovih sljedbenika koji su govorili u snazi Duha Božjega.

Zašto treba vjerovati da je Bog ljubav? Zato jer imamo jasnu biblijsku izjavu: “Bog je ljubav” (1. Iv. 4: 8). I najpoznatiji redak u Bibliji izjavljuje da je “Bog tako ljubio svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni” (Iv. 3: 16). Isus je rekao: “Od ove ljubavi nitko veće nema: da netko položi život svoj za prijatelje svoje” (Iv. 15: 13). I to je, naravno, bilo ono što je on učinio.

Ako Bog ne bi bio svemoćan, on bi nas mogao ljubiti žarko i imati predivne planove za nas kroz cijelu vječnost, ali ih ne bi mogao ostvariti. Ne bi bio kadar kontrolirati okolnosti u našem životu ili duhovne sile koje su usmjerene protiv nas.

Ako Bog ne bi bio ljubav, on bi mogao imati snagu i mudrost činiti čudesne stvari, ali ne bi imao u srcu naše dobro ili neku posebnu brigu za ono što nam se događa.

Ako Bog ne bi bio sve-mudar, on bi nas mogao ljubiti i imati moć učiniti bilo što, ali bez mudrosti, bi li on doista mogao učiniti ono najbolje za nas?

Divna je istina da Bog ima sva ova tri atributa, i što bi još dijete moglo poželjeti svome ocu? Ovi su Božji atributi dalje osvjetljeni u Izvještaju o stvaranju što također čini korisnu pozadinu ovog proučavanja.

Izvještaj o stvaranju

U nekom trenutku u prošlosti, negdje između 6000 i 15 milijardi godina, ovisno o tumačenju Knjige Postanka i suvremene znanosti, Bog je započeo ogroman kreativni projekt. Stvorio je velik broj golemih galaksija od kojih svaka sadrži milijune zvijezda. U jednoj od tih galaksija odabrao je jednu zvijezdu, Sunce, da bude središte našeg Sunčevog sustava. Odredio je da jedan planet u tom Sunčevom sustavu bude pogodan za život stvorenja što ih je planirao načiniti. Na planetu Zemlji svaki znanstveni detalj učinio je točno takvim da omogući nastanak života. Odredio je točne vrijednosti konstanta koje održavaju svemir, a koje je čovjek tek nedavno razumio. Stvorio je veliku raznolikost svih kemijskih elemenata, pojedinačno i u svim njihovim kombinacijama. Od njih je načinio sve krute tvari, tekućine i plinove potrebne za biljke, životinje i čovjekov opstanak.

Bog je zatim stvorio biljni život s njegovom zadivljujućom složenošću i raznolikošću. To je pripremilo put za biljni život koji nas nikada ne prestaje začuđivati, jer znanost otkriva sve više i više njegovih čudesa. Iako je sve to bilo divno, Bog još nije bio zadovoljan. Njegovo djelo nije bilo potpuno. Sve je to bilo samo priprema za njegov središnji cilj stvaranja. Bog je želio bića na svoju sliku s kojima bi mogao imati odnos i zajedništvo. Želio je stvorenja koja bi mogla primati, razumjeti i uzvraćati njegovu ljubav. Tako je Bog stvorio čovjeka.

Čovjek je (uključujući naravno i ženu) bio neizmjerno drukčiji od svega ostalog što je Bog načinio. Bio je biće višeg reda nego li sve stvorene životinje. Samo je čovjek bio stvoren na sliku Božju i samo je on bio u stanju imati zajedništvo s Bogom. Zato je samo čovjek mogao stvarno zadovoljiti želje Božjeg srca.

Beskrajnom mudrošću, snagom i ljubavlju Bog je pripremio savršeno okruženje za čovjeka da može živjeti. Galaksije, zvijezde, Sunce, Zemlja te biljno i životinjsko carstvo - sve je bilo stvoreno za njega.

Ali što se dogodilo nakon toga? Kakva je trebala biti sudbina ove nove rase koju je Bog stvorio? Razmotrit ćemo tradicionalno crkveno učenje o toj temi, a onda ćemo razmatrati potpuno drukčije alternativno gledište.

Tradicionalno crkveno učenje

Suština većine tradicionalnog crkvenog učenja jest da su nakon tog savršenog početka naši praroditelji, Adam i Eva, bili iskušani od Sotone i sagriješili protiv Boga. Kao posljedica toga, cijeli je ljudski rod otpao od milosti i sada je u ropstvu grijeha i odvojen od Boga. Bog je poslao svoga Sina, Isusa Krista, da postane čovjek i položi svoj život na križu kako bi otkupio čovječanstvo od grijeha i obnovio njegov odnos s njime. Bog badava nudi spasenje svima koji će se pokajati i vjerovati Evanđelju. Svaki član ljudskog roda ima slobodan izbor prihvatiti ili odbiti tu ponudu. Svatko tko se pokaje te prihvati ovu ponudu ići će u nebo kad umre i uživati vječno blaženstvo. Svi koji je odbiju otići će u pakao i trpjeti vječnu muku.

Osjećam potrebu proširiti ovu posljednju izjavu, jer mislim da ljudi koji vjeruju u te stvari ne razmišljaju dovoljno o tome što ispovijedaju u svome vjerovanju.

Prvo, tko su ti ljudi koji sada trpe ili će trpjeti vječnu muku? Oni su, čini se, velika većina ljudskog roda. Među njima je sigurno i nekoliko članova tvoje obitelji: možda tvoja majka i otac; vjerojatno neki od tvojih djedova i baka, možda i tvoja djeca, a možda i tvoj suprug ili tvoja supruga. Oni pripadaju većini ljudi koje susrećeš svakodnevno; tvoji susjedi, kolege na poslu i lokalni trgovci. Većina tih ljudi vjerojatno živi relativno pristojnim životom. Nisu kao Hitler ili Staljin, Saddam Hussein ili Robert Mugabe. Oni su jednostavni ljudi koji se nisu pokajali za svoje grijehe i prihvatili Božju ponudu spasenja.

Drugo, kakva je to muka koju ljudi trpe ili će trpjeti? Ako Bibliju tumačimo doslovno (kako je uobičajeno prevedeno u hrvatskim i engleskim prijevodima) to bi značilo da će oni živi gorjeti i to neprestano, a ne samo jedan dan ili tjedan ili mjesec ili godinu dana, ili čak jedno stoljeće ili tisućljeće, nego zauvijek, bez ikakve mogućnosti bijega ili kraja. Možda biste trebali pomisliti na najgoru fizičku ili mentalnu muku koju ste ikada doživjeli, i to pomnožite sa 10, pa zamislite da se to događa zauvijek. Najgori događaji u povijesti - holokaust i inkvizicija - bili bi u usporedbi s tim kao odmor u prirodi. To je ono što tvoji roditelji ili djedovi i bake sada proživljavaju, ako se nisu pokajali, i to je ono što se može dogoditi tvojoj supruzi, tvome suprugu ili tvojoj djeci, a možda i tebi! O kako bi oni voljeli kratak predah od svojih muka, možda kratak povratak na zemlju, ali takvu radost ne mogu iskusiti. Oni su osuđeni na beskonačnu, neprestanu svjesnu muku.

Gotovo svaki dan kada čitamo ili gledamo vijesti šokirani smo stravičnim patnjama zlostavljane djece ili okrutnim mučenjima naroda u ratu ili iscrpljenim žrtvama gladi. No, ako je tradicionalno učenje crkve ispravno, sve to nije ništa prema onomu što golema mnoštva, uključujući većinu naše preminule rodbine, trpe u ovom trenutku bez ikakve nade u neko olakšanje ili svršetak.

Kako se sve to dogodilo?

Hajdemo sada u svjetlu Božje mudrosti, ljubavi i moći razmotriti cijeli tijek događaja koji je doveo ili će dovesti velik dio ljudskog roda do beskrajne muke.

Odmah se u umu javljaju mnoga pitanja. Je li to Bog planirao? Kako bi Bog ljubavi mogao planirati vječnu muku za većinu ljudskog roda? Je li to njegova volja? Nemoguće! Je li on to dopustio? Zašto bi to dopustito ako to nije bila njegova volja? Nije li mogao to spriječiti? Svemoćni Bog može sve spriječiti. Je li za to požalio? Nije nikada morao dopustiti da se to dogodi. Je li to proizašlo iz okolnosti koje su izvan njegove kontrole? Ništa nije izvan Božje kontrole.

Svakomu tko nije bio indoktriniran tradicionalnim učenjem crkve cijeli je ovaj scenarij potpuno nemoguć.

Bog je stvorio Adama i Evu na svoju sliku i smjestio ih u edenski vrt. (Možda vjeruješ ili ne u stvarni edenski vrt, no za ovu raspravu to neće načiniti značajnu razliku.) Budući da je Bog neograničen u mudrosti i moći, imao je neograničen izbor u onomu što je stvorio. Mogao je stvoriti robotske strojeve bez ikakvih osjetila ili sposobnosti da osjećaju radost ili bol. Mogao je jednostavno stvoriti životinje koje će jesti, piti, spavati i uživati život te na kraju prestati postojati. Mogao je stvoriti sve vrste živih stvorova što nadilazi našu maštu, a možda je to učinio u drugim galaksijama ili univerzumima. Bog je mogao stvoriti čovjeka bez mogućnosti da padne u grijeh. Ono što znamo jest da je stvorio čovjeka na svoju sliku, sa sposobnostima da voli i mrzi, pati i uživa, da bira između dobra i zla; i da, kao što mnogi vjeruju, ode u beskrajno blaženstvo ili beskrajnu muku.

Stvorivši čovjeka, Bog ga je smjestio u raj gdje je također postavio stablo spoznaje dobra i zla. Zapovjedio mu je da ne jede plod s tog stabla jer će mu to donijeti smrt. Čini se kako Bog nije rekao Adamu da će, bude li jeo zabranjen plod, time donijeti beskrajnu muku većini svoga potomstva. Možemo to usporediti s ljudskim ocem koji stavlja napunjen pištolj u igralište svog djeteta i kaže mu da to ne dira.

Nakon što je to učinio, Bog ostavlja otvoren ulazu u vrt i dopušta da Sotona u obliku zmije uđe i iskuša Evu da pojede zabranjen plod. Zatim je Bog postavio kerubime i plameni mač da čuva ulaz te tako zadrži Adama i Evu vani! Ti bi pomislio da su ti kerubimi mogli biti ondje kako bi prije svega zadržali Sotonu vani. Svi normalni ljudski roditelji čine sve kako bi zaštitili svoju djecu od nečega ili nekoga tko bi im mogao nauditi. Zar bi Bog, uzor svakog očinstva, mogao učiniti nešto manje?

Eva je podlegla Sotonskoj kušnji i jela zabranjen plod, a Adam ju je slijedio. Tako su sagriješili i navukli gnjev Božji te stavili sebe i sve svoje buduće potomke na put koji vodi u vječnu muku i propast.

Bog je ljubio Adama i Evu i čitav njihov rod. U svojoj je mudrosti znao sve posljedice koje će doći na njih jer su prestupili njegovu zapovijed. Imao je moć učiniti da se to ne dogodi - bilo da ih je stvorio dovoljno jake da se odupru kušnji, ili da ne postavi stablo u vrt, ili da ne dopusti Sotoni da uđe ili da ih potpuno upozori na strašne posljedice. No, on je ipak dopustio da se to dogodi. Nije spriječio Adama i Evu da poduzmu prvi korak prema putu koji će većinu njihovih potomaka odvesti u vječnu muku.

Je li Bog tada imao lijek za ovu tragičnu situaciju? Da! “Bog je tako ljubio svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni” (Iv. 3: 16). Bog je načinio plan da spasi i obnovi cijeli ljudski rod , prihvativši za sebe i svoga Sina veliku i nezamislivu cijenu. On “ne želi da tko propadne, nego da svi prispiju k pokajanju” (2 Pet. 3: 9). Ipak, ovaj divan i skupocjen plan spasenja postao je učinkovit samo za malen dio čovječanstva. Većina svjetskog stanovništva nije nikada dosad ni čula za njega. Mnogi od onih koji su čuli nešto o tome nisu to razumjeli ili nisu jasno čuli. Stoga će samo manjina biti spašena, dok velika većina ide dalje na svom putu u vječnu muku.

Ako Bog nije ljubav i ako nije mario za patnje čovječanstva, to bi imalo nekakva smisla, ali on je tada poslao svoga Sina da položi svoj život kako bi spasio sve ljude.

Ako Bog nije sve-mudar i sveznajuć, onda nije mogao predvidjeti tu neizrecivo stravičnu propast. Boljim planiranjem to se nikada nije trebalo dogoditi. Ali Bog vidi kraj od samog početka i njegovi se planovi nikada ne mogu izjaloviti.

Ako Bog nije svemoćan, mogli bismo zamišljati kako je Sotona (ili neka suparnička sila) osujetio njegove planove. Ali Bog je svemoćan i nema druge suparničke sile.

Bog je potpuna ljubav, svemoćan i sve-mudar. Takav Bog ne bi mogao biti sretan ako bi samo i jedan član ljudskog roda bio ostavljen u beskonačnoj muci i tami. Dobri pastir nije se mogao smiriti sve dok je i samo jedna ovca bila izgubljena. Kako bi onda Bog mogao dopustiti da velika većina onih koje je stvorio na svoju sliku ode nepovratno u beskrajnu muku i bude zauvijek odvojena od njegove prisutnosti?

Nemogući zaključak

Jednom sam naišao na matematički dokaz da je 1 jednako 3. Svaki je redak logično slijedio prethodni bez očitih pogrešaka. “Dokaz” je izgledao nepogrešivo. Ali zbog njega nisam povjerovao da je 1 jednako 3. Logika je djelovala apsolutno čvrsto, ali zaključak je bio nemoguć. Svi znamo da 1 nije jednako 3. (Ako nekoga zanima taj dokaz, neka klikne ovdje.)

Vjerujem da je isto i s temom o kojoj raspravljamo. Za mnoge ljude postoji nepogrešiv dokaz da će većina čovječanstva otići u vječnu muku. "Dokaz" je to što tako naučava nepogrešivo Pismo. Biblija na više od jednog mjesta jasno kaže (uz neke razlike u terminologiji) da će nevjernici otići u vječnu muku (klikni na: Mt. 25: 46, Otk. 14: 10-11, Jd. 13, 2. Sol. 1: 9). Ali ideja da je svemoćni i apsolutno mudri Bog koji je sama ljubav stvorio čovječanstvo i zatim dopustio da njegov veći dio zauvijek ode u nezamislivu i neprekidnu muku nemogući je zaključak. To nije ništa vjerojatnije, nego da je 1 jednako 3.

U čemu je zabluda?

U dokazu da je 1 = 3 postoji zabluda. Ona mora postojati jer je zaključak posve apsurdan. I doista jedan od redaka sadrži dobro skrivenu pogrešku koju većina ljudi ne bi uočila. Isto vrijedi i za tradicionalno učenje o vječnoj muci.

Temeljna pogreška u tradicionalnom učenju skriva se u netočnom prijevodu izvornog grčkog teksta Novog zavjeta. I naravno, većina čitatelja Biblije ne može je vidjeti (jer ne zna čitati grčki!). Grčka riječ aion (αιων) znači vijek, a izraz eis ton aiona (εις τον αιωνα) doslovno znači u vijek, ali većina engleskih prijevoda ju prevodi sa zauvijek. Slično je i s grčkim pridjevom aionios (αιωνιος) koji je izveden od aion, a doslovno znači vjekovan, ali se općenito prevodi kao vječan ili vječit. Slično vrijedi i u Starom zavjetu za riječ olam. Već sam podrobno pisao o tome u druga dva članka, Skrivena vjekovna domena The Hidden Aeonian Realm i Univerzalno pomirenje pa se ovdje neću ponavljati. Mnoge druge internet stranice isto pokrivaju tu temu.

Razlika između ta dva načina prevođenja apsolutno je radikalna. I vječno i zauvijek ukazuju na vrijeme bez granice ili kraja. Vjekovan i u vijek oboje govore o neodređenom trajanju, ali ukazuju na ograničeno vrijeme. Ograničena kazna je sukladna s drugim biblijskim učenjima o sveopćoj obnovi (Dj. 3: 21) i o tome da je Bog sve izmirio sa sobom (Kol. 1: 20). Neograničena kazna nije sukladna tim učenjima.

Cijelo tradicionalno učenje o vječnoj muci počiva na prijevodu ovih riječi. Onako kako su prevedene u većini engleskih (i drugih) prijevoda Biblije, ne ostavljaju mjesta za bilo kakvo drugačije tumačenje Pisma. Kad ih jednom zamijenimo doslovnijim prijevodima tradicionalno učenje o vječnoj muci pada.

Alternativni pogled na ljudsku sudbinu

Sada ćemo razmotriti alternativni pogled na ljudsku sudbinu.

Bog je stvorio čovjeka, ali još nije bio zadovoljan. Njegovo je djelo bilo nepotpuno. Muškarac je imao krasnu nevinost djeteta, no ne i zrelost odrasle osobe. Nešto je više bilo potrebno. Čovjek mora spoznati i dobro i zlo. Mora iskusiti i svjetlo i tamu, upoznati i ljubav i mržnju. Treba doživjeti i pozitivno i negativno. Samo spoznaja i iskustvo ovih suprotnosti može učiniti potpuna, zrela i savršena bića koja je Bog želio. U svojoj je mudrosti isplanirao da cijeli ljudski rod upadne u grijeh i tamu te bude odvojen od njega, a načinio je i plan da čitav ljudski rod bude otkupljen, obnovljen i doveden u novo i uzvišenije zajedništvo s njime.

Bog je, dakle, namjerno postavio u vrt stablo spoznaje dobra i zla s punim znanjem da će Adam i Eva poslušati napasnikov glas i jesti plod. On je još prije postanka svijeta imao opsežan plan za potpunu obnovu cijelog ljudskog roda i cjelokupnog svog stvorenja.

Bog je poslao svoga Sina, Isusa Krista, da umre na križu i uskrsne te otkupi cijelo čovječanstvo. Zatim je opunomoćio svoje prve apostole, i mnoge druge poslije njih, da nose ovu Dobru vijest svakom stvorenju. Oni koji prihvaćaju Isusa odmah dobivaju život. Isus je rekao: “Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život” (Iv. 5: 24).

Mnogi su u posljednjih 2000 godina to učinili i sada su u nazočnosti svoga Spasitelja. Mnoštvo je bez sumnje odbacilo Isusa i otići će na sud primiti kaznu. Ali ta kazna nije beskrajna, nemilosrdna muka. Naprotiv, ona je ljubavlju prožeto i korisno vrijeme pročišćavanja. “Jer koga Gospod ljubi, toga i kažnjava; i šiba svakog sina kojeg prihvaća” (Heb. 12: 6). U Otkrivenju čitamo o onima koji su primili žig Zvijerin kako će biti mučeni “ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem” (Otk .14: 10). Ovo je slikovit jezik: vatra i sumpor su pročišćavajuća sredstva. To pročišćavanje odvija se u ljubavi i brižnoj prisutnosti Isusa Krista. Kada se ono završi oni će također doći do pokajanja i spasenja po Isusu Kristu te se pridružiti velikom mnoštvu otkupljenih i pjevati hvalospjeve Spasitelju cijelog čovječanstva (Fil. 2: 10-11; usp. Otk. 5: 11-13).

Božja pravda

Do sada sam bio usredotočen na tri pre-eminentna Božja atributa: moć, mudrost i ljubav. Ovo kratko proučavanje bilo bi nepotpuno bez razmatranja još jednog - atributa njegove pravednosti. Ljudi koji vjeruju u vječnu muku često naglašavaju kako je to dio Božje pravednosti. Oni citiraju 2. Sol. 1: 6-9 gdje stoji: “Jer pravo je pred Bogom da nevoljom uzvrati onima koji vas nevoljom pritišću, a vama – nevoljom pritisnutima – spokojem, zajedno s nama, kad se Gospodin Isus objavi s neba sa svojim moćnim anđelima u ognju plamenom i uzvrati osvetom onima koji ne znaju Boga i koji se ne pokoravaju evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. Oni će biti kažnjeni vječnom (gr. αιωνιον - doslovno vjekovnom) propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave snage njegove.”

Prvih pet knjiga Biblije kolektivno su poznate kao Tora ili Zakon. One su, pogotovo Levitski zakonik i Ponovljeni zakon, pune pravednih zakona. Kazne su uvijek razmjerne počinjenom prijestupu. Vjerojatno je najpoznatiji primjer u Pnz. 19: 21, “I neka ga oko tvoje ne sažaljuje; život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu”. Ovdje je kazna bila potpuno jednaka zlodjelu. Sva pravda, ljudska ili božanska, temelji na ovom principu. Sam Isus je rekao: “A onaj sluga koji je znao volju gospodara svojega, a nije pripravio ili učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. Onaj pak koji nije znao, a učinio je što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca..” (Lk 12: 47,48). Nijedan sluga neće dobiti beskonačan broj udaraca!

Božja pravednost - kao i njegova mudrost, ljubav i moć - čine ideju beskonačne kazne ili vječne muke posve nemogućom. Božja pravda doista zahtijeva da čovjek zbog grijeha, neposlušnosti i odbacivanja Boga primi kaznu i, bez sumnje, oštru kaznu; ali svaki pojam pravde zahtijeva da kazna treba biti ograničena, a ne beskrajna.

Pavlov sažetak

Apostol Pavao napisao je 11 poglavlja u svojoj poslanici Rimljanima opisujući Božji plan spasenja. Poglavlja 9, 10 i 11 uglavnom su o njegovu narodu, Židovima, od kojih je većina odbacila i njega i njegovu poruku i, što je još važnije, svoga Mesiju kojega je on navijestio. Pavao je zaključio svoju tezu zanosnim riječima: “Jer Bog sve zatvori u neposlušnost da se svima smiluje. O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi njegovi putovi!... Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava u vijekove! Amen” (Rim. 11: 32, 33, 36).

Koje od tih dvaju oprečnih stajališta ljudske sudbine odgovara ovim riječima?

Većina Pavlovih bivših židovskih prijatelja i srodnika nije prihvatila Isusa kao svoga Mesiju. Prema tradicionalnom učenju, većina od njih bila je na putu k vječnoj muci a neki su već stigli; i ondje su sve do danas i ostat će ondje zauvijek. Zar bi Pavao mogao ozbiljno napisati ove riječi ako je to bilo ono što je vjerovao? Samo se vrati i ponovno čitaj te riječi. Nema šanse da bi se mogle pomiriti s onim što crkva naučava. Potpuno su nesuglasne s učenjem da je većina ljudskog roda, a pogotovu Pavlova vlastita židovskog naroda, određena provoditi vječnost u paklu. Ako je Pavao to vjerovao, zar bi doista mogao napisati ove riječi: “O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi njegovi putovi! Jer sve je od njega i po njemu i za njega.” Te bi riječi zvučale više kao sarkazam ili neumjesna šala nego kao istinski zanosno veličanje Boga.

Kako se Pavlove riječi slažu s naukom o univerzalnom izmirenju? Savršeno! “Jer Bog sve zatvori u neposlušnost da se svima smiluje” (Rim. 11: 32). A Kološanima je napisao: “Jer svidjelo se Ocu u njemu (Kristu) nastaniti svu puninu i po njemu, uspostavivši mir krvlju križa njegova, sa sobom po njemu izmiriti sve, bilo ono na zemlji ili ono na nebesima” (Kol. 1: 19, 20). U svojim mladenačkim farizejskim danima Pavao je imao samo uskogrudan pogled na Božje namjere, ograničen na njegov židovski narod. No sada je njegova vizija proširena na razumijevanje Božjeg sveobuhvatnog i multi-etapnog plana za obnovu i izmirenje čitavog ljudskog roda, i iznad toga - vraćanje svih stvari u prvobitno stanje. To je potpuno izvan svega što je njegova neobuzdana mašta mogla prije sanjati. Nije ni čudo što je uzviknuo: “O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi njegovi putovi! Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava u vijekove! Amen.” Te su riječi u savršenom skladu s Pavlom i cijelim Novim zavjetom i, doista, s cijelim biblijskim naukom o sveopćem izmirenju.


Ovaj tekst kao knjižica za tisak u A5 formatu --- Upute za tisak